VUKOVAR

Autor: Petra Nosić

Dana 18.11.1991. Koračaju kroz noć sjene, ulicama mrtvog grada i ne puštaju ga. Drže ga u stisci. To duše su besmrtnih heroja, koji i u svom spokoju ne vjeruju krvavoj istini da Vukovara više nema i da ga više neće biti.

 Nije ih zaboljela ni vlastita smrt, ni smrt djece njihove koliko bolna spoznaja da je Vukovar mrtav, da je pao.

Domovi zgarišta, ulice groblja, Srbi slave krvav pir. Koja je mjera za bol? Ova je bol nemjerljiva! Opisivati vam slike Vukovara bilo bi nemoguće jer Vam nijedan opis ne može dočarati tu strahotu i patnju Vukovara i Vukovaraca.

U srcu svakog Hrvata i danas je Vukovar rana koja krvari, koja peče… U tom bešćutnom vremenu, rodila sam se i ja. Nisam osjetila boli Vukovara ni vidjela Hrvatsku na koljenima, ali sam zajedno sa svojim najbližima u njihove suze utkala nesvjesno i svoje. Plakali smo skupa. Moga je oca proganjao Vukovar i sam se priključio hrvatskim snagama. Ubijala ga je nemoć, spoznaja da se ništa ne može napraviti.

Možda će Vam zvučiti čudno, ali kroz priču o Vukovaru i patnjama nas Hrvata, ja sam odrastala. Za to vrijeme svijet je šutio. Pitam se postoji li kazna za šutnju?! Oni su šutjeli, štiteći neke, samo njima znane interese. Izdali su Hrvatsku kao Juda Isusa, kao toliko puta prije.

Otac mi je pričao da smo mi Hrvati branili Vukovar onako kako Hrvati samo znaju: čisto, časno, srcem. Danas, toliko godina poslije, kada gledam Vukovar, kao feniksa uskrslog iz pepela, sve je isto kao prije, a opet tako drukčije. Osjećam da nikad više ništa neće biti isto.

Vukovar je simbol, živi spomenik patnje hrvatskog naroda. Ovih dana, kada se prisjećamo Vukovara, izdvojila sam stihove Frana Mažuranića koje mi je otac pokazao. Njegovi stihovi su besmrtni, vječni, baš kao i Hrvatska.

 Glase ovako:

                              … Oni su mrtvi – al’ priđite bliže;

                               Vidite tračak taj bliedi i fini;

                               čudno to svietlo, što s groba se diže;

                                to ideali su besmrtni njini.

                               Vidjeli ste ih – te turobne humke:

                                Rake heroja, što mrijet su znali.

                                Pođite sada, al’ pođite šutke!

Izaslanstvo Autohtone - Hrvatske stranke prava u sastavu : Milan Bingula, Josip Grmača, Snježana Petrić i Dražen Keleminec, dana 18. studenog 2009. posjetilo GRAD HEROJA, VUKOVAR.