Političkim ubojstvom Ante Paradžika, pokrenut je obračun udbaša u HDZ -u protiv pravaša i Hrvatske stranke prava. Taj obračun  uništavanja ideje Ante Starčevića i Ante Paradžika i dalje traje.

Nesretnog 21. rujna 1991. godine Paradžik se, s vozačem i kolegom, automobilom vraćao sa spomenutog stranačkog skupa u Križevcima prema Zagrebu. Nakon što su prošli nekoliko policijskih punktova, u Sesvetama ih je dočekala ‘sačekuša’. Policajci na tom punktu su bez previše pitanja počeli pucati prema automobilu. Paradžik je ostao na mjestu mrtav, vozač Branko Perković je teško ranjen, a Ivica Orešković prošao je bez ozljeda jer se bacio ispod sjedala, no nakon toga se vratio u Kanadu gdje je, razočaran, i umro.

“To je bilo iskustvo kojeg mi se je stvarno teško sjetiti. Paradžik mi je bio na suvozačkom mjestu,a Ivica je sjedio straga. Sjećam se da smo prošli nekoliko kontrolnih punktova i nije bilo nikakvih problema, a u Dugom Selu nas je zaustavio policajac kojeg znam od ranije, Blaž Sarić, koji nas je pregledao i pustio dalje. Je li on javio sljedećoj kontrolnoj točki ili se to znalo od prije ja ne znam”, opisivao je događaj jedini preživjeli svjedok iz automobila na kojega je otvorena paljba, Perković te dodao:

“Na punktu u Sesvetama sam stao, a sjećam se da mi je policajac viknuo da ugasim motor. Poslušao sam ga, a nakon toga je policajac Željko Vučemilović došao do suvozačkih vrata i otvorio vatru na nas, nakon čega su počeli pucati i drugi. Ante je ubijen, ja sam ranjen. Ni danas se ne želim sjećati tok trenutka. Ante mi krvav, ubijen, leži na ramenu. Grozno”, zaključio je Perković.