Naslov NE MO?E SRPSKO PRAVOSLJAVLJE U HRVATSKOJ IMATI VJERSKO - POLITI?KI MONOPOL
Datum 26.04.2010
Uvod

Ovih dana digla se velika buka oko najave osnivanja u Hrvatskoj, Hrvatske pravoslavne zajednice, odnosno Hrvatske pravoslavne crkve. Aktivisti te vike jesu uglavnom pripadnici srpske nacionalne manjine u RH i ve? nam dobro poznati ORIJUNAŠI, odnosno pripadnici Organizacije jugoslavenskih nacionalista, tj, osniva?i monarhisti?ke i komunisti?ke velike Srbije 1918. I 1945. godine.

Danas pokojni Rije?ko – senjski nadbiskup dr. Josip Pavliši? jednom prilikom je rekao, kako je politika znanost, koja iziskuje poznavanje prošlosti, prosu?ivanje sadašnosti i predvi?anje budu?nosti. Zbog toga razloga i meni se name?e misao da malo odem u prošlost i tako vidimo tko je osniva? Srpske crkve i sa kojom je nakanom ona utemeljena. Za to moram po?i ovim redom i tako vidjeti u kojem grmu leži zec.
Rastislav ( Rastko ) Nemanji?, sin osniva?a srpske dinastije Nemanje, pobjegao je od ku?e oko 1190. g. U svojoj 17. g. kako bi se zamonašio u manastiru Atos u Gr?koj. Me?utim , ve? 1207. g. Vratio se on u Rašku i tu zapo?inje ostvarivati svoj vjersko – politi?ki program za stvaranje velike Srbije. Zahvaljuju?i povjesnim okolnostima njemu po?e za rukom da ga biznatski car Teodor Laskarin ustoli?i za ohridskog nadbiskupa, naime biskupije koja je do tada potpadala pod ohridskog nadbiskupa. I tako Rastko kona?no uspijeva odvojiti srpski narod iz sustava Katoli?ke crkve u kojoj se on do tada nalazio. Za vrijeme svog boravka u manastiru Atos Rasko mijenja svoje ime u ime Sava.
U to vrijeme Savin brat Stjepan uspijeva na prijevaru dobiti od pape Honorija III. 1217. g. Kraljevsku krunu i tako tadašnja Kneževina Srbija dobiva me?unarodno priznanje. Na žalost uskoro kralj Stjepan napušta Katoli?ku crkvu i pridružuje se svom bratu Savi te ujedno dobiva naziv Štefan Prvovjen?ani. Tim ?inom Sava i Štefan udariše temelje mnogim zlima, koji ?e se slijediti za susjedne narode i njihove zemlje nakon osnivanja srpske države i autokefalne crkve.
Rade?i na ostvarivanju plana stvaranja velike Srbije , koriste?i se poglavito Srpskom crkvom, zapo?e Srbija osvajati tu?e zemlje i narode. Nemaju više mira potomci starih Ilira na Kosovu i Albaniji. Nema mira niti Crvena Hrvatska ( Crna Gora ), a isto tako Makedonija te Bosna i Hercegovina, odnosno hrvatske zemlje zapadno od Drine. Osvajanja se šire i krv te?e. Na osvojenim podru?jima odmah se grade srpske crkve i manastiri kako bi dokazali da na tim podru?jima Srbi vekovno žive.

Ali dobra maj?ica priroda pobrinula se kao i svagdje, tako i u to povjesno razdoblje, da „srpska stabla ne izrastu u nebo“ ( L.V.Sudland ), odnosno dr. Ivo Pilar. Naime, ve? 1389. g. Turci osvajaju onodobno   Dušanovo carstvo i ujedno stavljaju srpski narod i njihovu Crkvu u svoja ekspanzionisti?ka osvajanja.

Opširnije

 

Me?utim, srpska politika postaje svijesna stanja u kojem su se Srbi i njihova Crkva našli, pa se prilago?avaju turskim vlastima, kako bi i pomo?u svojih okupatora mogli ostvarivati svoje politi?ke ciljeve. To ?e srpski vazali pokazati ve? 1396. g. u bitci kod Nikopolja, gdje se sukobila sa Turcima krš?anska vojska ( križari ), nastoje?i tako zaustaviti prodor Turaka prema zapadnoj Europi. Ali za vrijeme same bitke 1500 srpskih konjanika pridruži se turskoj vojsci i tako oni izvojevaše veliku pobjedu nad krš?anskom vojskom i ujedno si otvoriše put za daljnja osvajanja.
Na žalost srpski politi?ari ne doživljavaju Turke kao osvaja?e, ve? ih smatraju svojim saveznicima. Da je to istina potvr?uje nam i jedan srpski povjesni?ar imenom Stanoje Stanojevi?, koji piše: „Srpska crkva u ono doba priznala je vlast Osmanlija i sklopila s njima kompromis. Godine 1557. bude obnovljena pe?ka patrijaršija.Ustrojstvo obuhva?alo je uz neke malene iznimke sve srpske zemlje“. Me?utim, stvarni obnovitelj pe?ke patrijaršije jest Mehmed paša Sokolovi? podrijeklom iz isto?ne Hercegovine, koji je za patrijarha ujedno postavio svog brata Makarija. Dakle poturica u dosluhu sa Srpskom crkvom obnavlja pe?ku patrijaršiju. Nevi?eno ! Uz to ne smijemo zanemariti ?injenicu da su sva osvojena podru?ja zapadno od Pe?i stavljena u vjerskom smislu pod vlast te patrijaršije. Tako je svetosavlje odredilo zapadne srpske granice, danas poznate kao Virovitica, Karlovac, Ogulin, Karlobag.Neposredno prije, a i nakon prodora Turaka na Balkan, iz vlaške nizine bježi veliki broj pravoslavnih vlaha i ujedno se naseljavaju na podru?ju današnje BiH.Me?utim, nakon pada BiH 1463. znatan dio tih pravoslavnih vlaha naseljava se u grani?nim podru?jima prema turskoj BiH. Naime to naseljavanje omogu?ava i be?ki dvor, jer su im ti prebjezi dobro došli kao „grani?ari“, nazvani Krajišnicima. Ali oni traže odre?ene privilegije. Ne žele pla?ati porez, niti imati status kmetova, kao što su u to vrijeme imali hrvatski seljaci. U tom smislu be?ki dvor im izlazi u susret. Car Ferdinanad II. izdao je posebni zakon nazvan „Statutom Vallachorum“ ( Vlaški zakon ), prema kojem se vlasima potvr?uje da nisu ni?iji kmetovi.
Na žalost nakon obnavljanja Srbije kao suverene države u 19. stolje?u zapo?inje najve?a tragedija za hrvatski narod nakon turskih osvajanja. Be?ki dvor da oslabi otpor hrvatskog naroda u borbi za nacionalnom i suverenom državom, omogu?uje Srpskoj crkvi da dolaze u hrvatske zemlje njihovi sve?enici kako bi pravoslavne Vlahe priveli u Srpsku crkvu i tako ih posrbljavali. U toj borbi žestoko se uklju?io i Vuk Stefanovi? Karadži?, koji putuje po hrvatskim zemljama i piše kako nigdje nije susreo Hrvate. Gdje god sam došao sve i svuda nalazim samo Srbe. Nešto ostataka nekad izumrlih Hrvata nalazi se prema Istri, koji govore ?akavskim narje?em. Dakako, ti „Srbi“ u vjerskom smislu jesu hriš?ani rimskog zakona, piše Karadži?. A da bude velikodušan on Hrvate kajkavce daruje Slovencu Kopitaru. I tako dolazi do savezništva izme?u Slovenaca i Srba 1918. i stvaranja velike Srbije pod nazivom Kraljevina SHS, odnosno od 1929. Kraljevina Jugoslavija.
Srpska crkva i njezini vladari ostvarili su svoj plan kona?nog privo?enja vlaškog življa sa podru?ja današnje RH i BiH u Srpsku crkvu, ali znatan dio tih Vlaha iako su pravoslavne vjere ne žele biti Srbi. To se pokazalo kao ?injenica ve? pokraj 19 stolje?a i po?etkom 20. stolje?a. Iskoristivši ratno stanje jedan dio pravoslavnog življa uz pomo? vlasti NDH 1942. g. osniva Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Me?utim, nakon propasti NDH orjunaško – ?etni?ka zlo?ina?ka organizacija donijela je odluku da cjelokupna crkvena hijerarhiju stavi pred strelja?ki vod. 1945. Svi od reda su pobijeni, na ?elu sa partijarhom Germogenom.
Me?utim, danas u RH ima preko 40 tisu?a miješanih brakova izme?u katolika i pravoslavaca. Mnoga njihova djeca krštena su u Srpskoj crkvi, ali se ne osje?aju Srbima, ve? Hrvatima. Ali svi oni koji žele pripadati Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi jesu ustaše i fašisti. Njih treba onemogu?iti, jer pripadnici pravoslavne vjere u Hrvatkoj i BiH, pa ?ak u Makedoniji i Crnoj Gori mogu biti samo Srbi.
Znaju li nešto o tome HDZ, SDP, HSS, HSLS, HNS te Hrvatski Državni Sabor i Vlada ? Izgleda da ne znaju. Jer da su znali ne bi bilo došlo do stvaranja Koalicijske Vlade sa ?etni?kim ministrom Stanimirovi?em, koji je izjavio, nakon okupacije Vukovara 1991. g. , kako su zauzeli posljednje ustaško uporište. Dakako, zaboravio je re?i da su tom prilikom iz vukovarske bolnice iznijeli 264 hrvatska ranjenika i uz ?etni?ke orgije eve do jednog masakrirali na Ov?ari.
Svima onima koji se protive utemeljenju Hrvatske pravoslavne crkve treba re?i da pro?itaju ?lanke 14 i 41 Ustava RH, pa ?e im biti jasno kako ne mogu sprije?iti osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve.
Na kraju držim potrebitim naglasiti da više u RH ne može srpsko pravosljavlje imati monopol kakav su imali od vremena Vuka Karadži?a, pa sve do 1941. g., odnosno od 1945, pa sve do naših dana.
Svetosavci kažu da „ sve ono što je ustaško za njih je neprihvatljivo“. Iz toga možemo zaklju?iti da je sve ono što je ?etni?ko za njih prihvatljivo. Uostalom, zar ?etnici nisu proglašeni u Srbiji i tzv. Republici Srpskoj antifašistima. To ?e se dogoditi i 27 srpnja ove godine u RH prilikom obnavljanja spomenika ?etni?kom ustanku u Srbu, simbolu borbe protiv svake suverene Hrvatske. Dakako novac za obnavljanje tog spomenika dala je Vlada RH kako bi žrtve nagradile svoje krvnike. Eto, to je na žalost naša današnja politi?ka stvarnost.
 
U Zagrebu, 10. travnja 2010.
 
Krešimir Paveli?, dipl.iur.
ex.politi?ki tajnik H S P - a
Meni/Izbornik
Korisnik Drazen Keleminec, 0
Datum ažuriranja
Ip