ISTINA O TZV.USTANKU U SRBU 27.07.1941.
 
27. srpnja 1941 na podru?ju NDH koji nije bio u talijanskoj zoni zapo?eo je tzv."ustanak naroda Hrvatske i BiH". U talijanskoj anektiranoj zoni ni u jednom jedinom mjestu nije izbila buna, štoviše, iz anektirane zone prelaze organizirane i naoružane grupe i pojedinci na podru?je NDH radi dizanja bune. Iako su podatci o "dizanju bune protiv okupatora" u historijskoj literaturi lažni, i neto?ni, tuma?enja lažna i tendenciozna, podatci o zlo?inima pobunjenika potpuno prešu?eni ili znatno umanjeni, ipak se kriti?kom analizom može otkriti da su pravi objekt ovog "ustanka protiv okupatora" bili isklju?ivo Hrvati i Muslimani, i da su njihove žrtve, usprkos prešu?ivanja u povijesnoj literaturi, bile ogromne.
 
U kninskoj krajini i Bukovici pobunila su , se istodobno sva srpska sela, pod vodstvom ?etni?kih voda ?ui?a, Bogunovi?a i drugih. -Napadana-su hrvatska sela, rušene i paljene ku?e... Jedan izvještaj javlja "Cijeli hrvatski živalj morao je pred akcijom ?etnika napustiti svoje domove i povu?i se u Knin... Bilo je oko 2000 izbjeglica s okolnih sela, koji se sada postupno vra?aju ku?ama gdje nalaze samo pustoš".
 
Prema nepotpunim podatcima, ustanici su ubili u Mokrom Polju 8, u O?estovu 6, Pola?i 12; G. Erveniku 5, Strmici 27, Plavnu 15 Hrvata. Samo u nekoliko dana, poslije 27. srpnja, ubijeno je 106 Hrvata. Oko Gra?aca pobunila su se sva srpska sela, a hrvatsko stanovništvo moralo je pobje?i, mnoge ku?e Hrvata spaljene su. i porušene, a Gra?ac, gdje su se izbjegli sklonili, opkoljen.
 
U Bruvnu ubijeno je 5 Hrvata, a sve hrvatsko stanovništvo pobjeglo u Lovinac . U Lovincu ubijeno 6, u Zrmanji 110, Malovanu 15, u Krupi buna pod vodstvom igumana Mažibrade; posada od 33 domobrana se predala nakon obe?anja da ?e biti pošte?eni, ali osim sedmorice, kojima je uspjelo pobje?i, svi su masakrirani. U G. Lapcu ubijeni su svi Hrvati koji nisu uspjeli pobje?i i oplja?kane su hrvatske ku?e. I u D. Lapcu oplja?kane su i spaljene hrvatske ku?e, a preživjelo stanovništvo pobjeglo u Bori?evac. Bori?evac, jedino ?isto hrvatsko selo u kotaru Bori?evac, cijelo je spaljeno, dio stanovništva poubijan, a dio pobjegao u Kulen Vakuf. U Drežinama ubijeno je 17 osoba.
 
U kotaru D. Lapac izvršeno je potpuno etni?ko ?iš?enje, Hrvati su ili pobjegli ili poubijani. Najve?i pokolj cijeloga rata zbio se ovdje mjesec dana kasnije kada su ustanici spalili Kulen Vakuf i poubijali 1305 i Hrvata i  Muslimana,  uglavnom žena i djece. Bilo je to zajedni?ko "djelo" li?kih i krajiških "boraca protiv fašisti?kih kolja?a", u službenoj historiografiji posve prešu?eno.
Spaljena su tako?er  muslimanska sela Orašac i ?ukavi.
 
Zlo?ini, ubojstva i paleži
Suvremeni izvještaji govore "sve hrvatske ku?e u selima Rudopolje i Mazin, spalili ustanici i oplja?kali stoku" , "nepravilan odnos ispoljavao se  u Mazinu Oraovcu, Brotnji, Lapcu prema zarobljenicima kroz najniži ljudski instinkti ( klanje i paljenje ljudi na ražnju)". U Srbu je pobuna pod vodstvom ?etni?kih voda, Torbice, Om?ikusa, Radenovi?a koji su došli iz talijanske anektirane zone i 27. srpnja, na dan bune izrodila  ?etni?ki puk.
 
U Srbu su oplja?kane hrvatske ku?e i ubijeni svi predstavnici hrvatske vlasti ( 10) i ostali koji nisu uspjeli pobje?i. Pobunila se i druga srpska sela: u Otri?u ubijeno 10, Srpskom Klancu 10, u Brotnji poubijano sve hrvatsko pu?anstvo, samo od obitelji Ivezi? ubijeno je 30 ?lanova. Ako se slu?ajno o njima govori u "historiografiji", ti zlo?ini se navode kao "nepravilan odnos"ili  „ kolateralne žrtve „. Na Krbavskom polju pobunila su se sva srpska sela, a sve hrvatsko stanovništvo je pobjeglo u Udbinu.
 
Isto se dogodilo oko Gospi?a, pa hrvatsko stanovništvo bježi i povla?i se pred pokoljima u Peruši?, Gospi?, Široku Kulu "hrvatska sela u cijeloj župi prepuštena sudbini stalno uznemiravana od ?etnika" , "napadi na hrvatska sela oko Buni?a, plja?ka i ubijanje bili su tad svakodnevica mlade NDH " . U Divoselu ubijeno 7, Ostrovici 5, a u Kuli i nekim susjednim selima "poubijano 3 0 ustaša", u Metku 20; tamo je bio i glavni stan ?etnika. U Pištalinskoj Dragi na prijevaru ubijeno 200 domobrana. U Vrhovinama pobunili su se Srbi, a sve hrvatsko stanovništvo pobjeglo pred pobunjenicima . Svuda u Lici napadi na "ustaška sela" i masakr "ustaškog življa" . Najuvjerljiviji dokaz da je uzrok ustanka "borba protiv okupatora" nalazimo na Kordunu, gdje buna izbija u trenutku kada talijanski garnizoni odlaze!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
 
Dne 27. srpnja povla?e se talijanške posade iz Topuskog, Vrginmosta i Slunja u Karlovac, a isti dan izbijaju bune "protiv okupatora" u Pecki, Perni Mali?koj i drugim selima oko Petrove gore. Isto tako, u Cazinskoj krajini, nakon povla?enja Talijana iz Velike Kladuše, zapo?inje buna srpskih sela, napadi na Hrvate i  Muslimane  u Vranogra?u; Bužimu i Objaju. To su ujedno  i prve žrtve na ovom podru?ju.
 
Me?utim, najve?ega razmjera i najokrutniji je ustanak u Bosanskoj krajini, gdje se borba protiv okupatora vodi protiv Muslimana i poziva se na op?i rat protiv "Turaka". Buna je po?ela napadom na Drvar, gdje je poubijana domobranska posada( kou su sa?injavali Hrvati i Muslimani ).
 
Sudjelovala su sva srpska sela. Pobunjenici su "ubijali Hrvate, muslimanske obitelji, žene i djecu" . Osim toga, "uništili sve željezni?ke stanice i popalili gotovo sve op?ine" . Ustanici su popalili desetke muslimanskih sela; u kotaru Sanski Mošt popaljena su gotovo sva hrvatska i  muslimanska sela. "Dubovik, Potkalinje, Ostrežnica, Veliki  Badi?, Mali  Badi?, sva iz kotara Bosanska Krupa, te isto tako pobili mnogo muslimanskog življa" , zatim Arapuša, Budimlji?, Japra; Krnjeuša, Kamengrad, Lušci Palanka, Hozi?i, Agi?i i još mnoga druga.
 
Tisu?e Muslimana i Hrvata bilo je prisiljeno bježati u gradove. Samo u Sanskom Mostu bilo je oko 5000 izbjeglica, isto toliko u Bosanskom Novom, Biha?u, Bosanskoj Krupi; u Jajcu ih je bilo 6000. Opkoljeni i napadnuti su svi kotarski centri, a neki osvojeni i oplja?kani. U Trubaru zaustavljen je vlak i svi putnici odvedeni i poubijani; zaustavljani su autobusi i putnici ubijani. U Krnjeuši su ?etnici poubijali sve Hrvate i Muslimane, više od 200 ljudi, sli?no je bilo i u Vrto?i .
U kasnijoj jugoslavenskoj povijesti žrve su pribrajane onima s Jasenova?kog popisa žrtava i stradalim u ratnim operacijama Ustaške vojske.Danas u novoj Hrvatskoj je situacija sli?na i sudbina stradlih nije prikazana ni u jednom udžbeniku iz povijesti za srednje škole.Štoviše žrtve se ne spominju, a ustanak se spominje samozatajno ili glorificiraju?i ga , ovisno o autoru.Oni autori koji su htjeli napisati i predati druga?iju povijesnu istinu o ustanku odbijeni su od strane nadležnih državnih institucija.