AUTOHTONA - HRVATSKA STRANKA PRAVA
Ilica 31, 10000 Zagreb, Croatia

Mob: 099 827 65 10 E-mail: hrvatskipravasi@gmail.com
 
Početna
IZBORI 2015 HRATSKE DOMOLJUBNE SNAGE IZ MEDIJA - YouTube FACEBOK - A- HSP PREDSJEDNIŠTVO A-HSP-a
FINANCIJSKA IZVJEŠĆA
 
Linkovi
dragovoljac.com dnevno.hr hop.hr Maxportal HR News Portal Portal Tjedno Hrvatski Fokus Kopriva Info narod.hr zadarski.hr Građanska akcija Portal dnevnih novosti Braniteljski Portal Hrvatsko Obrambeno Štivo
Video kanal A-HSP-a



Dražen Keleminec



Facebook A-HSP-a


Himna A-HSP-a

web
counter

Statistika

Login

A-HSP - dr.sc. Petar Vučić

 

 

I Z L A GA N J E

 
 

PRIPREMA ZA IZBORA GRADONAČELNIKA GRADA ZAGREBA I OSNOVNE CRTE POLITIČKE PLATFORME A- HSP-a

Poštovane kolegice i kolege, dragi prijatelji. Pošto je ovaj sastanak zamišljen i kao pripreme za lokalne izbore i kao stranački skup za razmatranje općepolitičkih pitanja i stanja u Hrvatskoj tako je koncipirano i moje izlaganje.

1. Izbori.Za uspjeh na izborima potrebne su solidne pripreme.  Pripreme su dvojake: a)   tehničke i b) idejno-političke.
1.Tehničke pripreme

 Ova stranka ima iskustva i s jednima i s drugim pripremama zahvaljujući predsjedniku stranke, sposobnom organizatoru i ostalim stranačkim aktivistima. Samo podsjećam.Ove pripreme se sastoje od 1.planiranja nastupa kandidata. Tu treba paziti da se biraju najbolji dani u tjednu 2. Osiguranjaprostorija ali i publike tj. biračkogdga tijela. Nije svejedno gdje se nastupa u kojem dijelu Grada. Mi moramo po prilici ocijeniti koji djelovi Grada su skloni pravaštvu i koji društveni slojevi su najskloniji radikalnim promjenama. Mislim da pažnju treba prvenstveno pokloniti siromašnijim djelovima Grada i doseljenicima. Mi moramo imati ciljanu publiku.

Isto tako treba vidjeti mogu li se naći kakva sponzorstva radi organiziranja bar minimalnog druženje i priređivanja domjenka..

 Nemojte me krivo shvatiti ali slučajno znam neke trikove koje su rabili dosadašnji pobjednici izbora. To se odnosi 1. Napljeskače koji će znati pokrenuti slušačko tijelo, prvi zapljeskati, zatim odobravajuće povikati „Tako je“, „Bravo i td. i tako izazvati euforiju i podršku govorniku. Toliko o tome, au raspravi to možemo detaljnije raspraviti. Uglavnom, ne smije se ništa prepustiti stihiji, sve treba planirati.

 

2.Idejno-političke pripreme i Osnovne crte poliričke platformeA-HSP-a

Na ruku nam idu okolnosti što se ova vlast ne snalazi u vladanju. Što je s jedne strane presjednik države šuplje teatralan i operetni predsjednik države, a Vlada arogantna i bahata, a ni jedni ni drugi ne pokazuju ni socijalnu osjetljivost niti kakvu solidarnost s narodom i što je najpogubnije i što naše glasačko tijelo naročito osjeća a to je da nisu politički Hrvati. No kako se radi o Zagrebu trebalo bi isticati da je ista takva situacija i u Gradu, da se u njoj vodi šverc politika klijentalizam i politika protivna svim interesima građana a naročito da je nacionalno hrvatstvo prodano za podršku primitka u EU.

STISNI NA VIŠE I ČITAJ DALJE

 

 


 

primitka u EU.

Stranka se, kao i dosad, treba sastajati i planirati teme izlaganja i naglske na pojedina pitanja. Mi moramo izgraditi našu, upravo našu pravašku platformu, izbornu platformu, ali i opću političku platformu, koja ne će samo osporavati postojeću politiku u Gradu i državi nego i platformu izlaza iz ovoga stanja, naš kontraprijedlog, i nametati ga kao jedini koji ide u korist Hrvata, ali i svih drugih građana. Ta platforma treba sadražavati bolje odgovore na sva društvena pitanja, Na pitanja 1.Gospodarstva, 2. Pravne države, 3. Kulture, 4.Sporta, 5. Socijalna politika i 6.Političkog stanja u državi i Gradu na koji se prlijeva državna plitika kao i pitanje lustracije što znači pitanje političkog sustava.

Ad.1, Gospodarstvo: Treba zagovarati program reindustrijalizacije jer jedino ona može obnoviti gospodarski suverenitet -proizvodnjom. Budući su banke u stranim rukama i na svaki način osim pljačke ometaju i reindustrijalizaciju (kad konkuriraju naši gospodarski subjekti i strani za kredit za izgradnjhu nekog proizvodnog subkekta kredit uvijek dobiva stranac), a ni Grad ni država nemaju novaca za reindustrijalizaciju, mi predlažemo jedini mogući patriotski i pravedni socijalni izlaz a to je nacionalizaciju i banaka i svih bivših državnih poduzeća.

 

Ad.2.Pravna država: Mi želimo i tražimo da se Hrvatska izgradi kao pravna država. Ona je nestala jer su i HDZ-koalicija i SDP-koalicija privatizirale državu, od nje napracile latrocinij, kriminalno udruženja, kako je sv. Augustin nazivao države kakva je naša. Ove dvije koalicije obje kriminilizirane stalno će jedna zatvarati drugu, ali pri tome siromaše i kvare hrvatski nacionalni karakter. Hrvati su uvijek bili u svim dosadašnjim državnim zajednicama: Austro_Ugarskoj i u obje Jugoslavije najpošteniji narod, pače i naivni u svom poštenju, a sad odjednom je postao kriminalni. Takvim su ga napravili udbaško-tajkunski kadrovi koji vladaju Hrvatskom. Mi hoćemo državu u kojoj će se poštivati Ustav RH i njezini zakoni, ali pretdodno ih treba izmjeniti tako da ne dopuštaju kršenja ljudskih prava nego da ih štite. Hrvatskoj je nametnut žandarski režim, jedna varijanta staljinizma: Zatvaranje bez zatvora. Stvoren je režim ignorancije najvrsnijih hrvatskih duhova koje se ignorira i ne dopušta javno prezentiranje.

 

Ad3) Kultura je jedno od najosjetljivijih i najvažnijih  područja društvenog i političkog života. Tu je prije svega pitanje jezika. Hrvatski jezik se sustavno zapostavlja. Pišu se knjige, (slučaj Gordane Kordić) koje negiraju autohtonost hrvatskoga jezika. Odriče se pravo Hrvatima na svoj jezik Nitko u institucijama se tomu ne suprotstavlja. Preko jezika se vraća, pravi se rejugoslavizacija i resrbizacija Hrvatske, tako da imamo faktično Jugoslaviju bez formalnog naziva Jugoslavije. Preko kulture, u čemu prednjači film, televizija i kazalište (najnovija tragikomedija izvedena je u kazalištu Komedija s Nušićevom Gospođom ministarkom u kojoj je ismijan hrvatski jezik), preko uvoza srpskih filmova i iz BiH i Crne Gore te angažiranje glumaca iz tih država i tako se provodi tzv. Pomirba. A što je pomirba? Izvedena pomirba je ne samo negacija hrvatskih žrtava iz Domovinskog rata, nego i negacija države Hrvatske koja je nastala u tom ratu i iz tih žrtava. Poznato nam je ta politička tehnika Vidjeli smo to na primjeru Zapadnog Balkana geopolitičke kovanice nastale u kuhinji diplomacije i hegemonijalnog interesa Velike Britanije. Najprije su negirali da se uopće o o Zapadnom Balkanu uopće razmišlja, zatim su pustili da se naziv s vremenom etablira u međunarodnom političkom riječnika i u samim državama na koje se odnosi. Hrvatska je javnost to odbijala, ali su političke strukture svojom taktikom prešutnog prihvaćanja na koncu tu ideju prihvatile kao dio hrvatske vanjske politike. Osim toga prisutna je cijela plejada hrvatskih pisaca na čelu s Miljenko Jergovićem, i dr. koji izravno optužuju Hrvatsku za fašizam i zagovaraju Jugoslaviju (vidi Jergovićev roman Otac). Mi se takvoj politici moramo suprotstaviti. Mi pravaši i to najpravaškiji pravaši iz A-HSP. Znate li kud nas to vodi? Samo do određene točke u Zapadni Balkan i Jugoslaviju, ali na kraju – u novi rat. Jer uz ovu struju jugoslavenstva postoji jaki idejni korpus izvornog borbernog i suverinitetnog hrvatstva koji će se neminovno sukobiti s Jugoslavenima i pobijediti ih. Ali tada ne će biti oprosta..

 

Ad 4. Šport. I tu je na djelu antihrvatska politika pomirbe. Obavlja se preko mnogih vidova dovođenja i razmjenetrenera a zatim igrača u raznim sportovima. I tu se ide na jednu lažnu kartu da sport treba dijeliti od politike. Vi znate da je manifestno neprijateljstvo Hrvata i Srba došlo do izražaja najprije upravo u sportu na utakmici Dinamo - Crvena Zvezda. Znamo svi koliko je sportska publika i općenito hrvatska javnost osjetljiva upravo na politiku u sportu. Na velikosrpsku politiku koja je zapostavljala najvrsnije hrvatske sportaše ili ih je prisilno odvodila u Beograd.

 

Ad.5 Socijalna politika. Na socijalnom planu zagovaramo welfare state – državu blagostanjakakva jebila uvedena u nordijskim zemljama i bila vrlo uspješna, ali ju je fundamentalistički neoliberalni kapitalizam planski zagušio kao njoj neprijateljski socijalni model. No. to mu se osvetilo. Pokazalo se da je socijalni nauk Katoličke crkve koji korespondira u mnogim crtama s politikom welfere state, superioran tom ljudožderskom neoliberalizmu koji je cijeli Zapad, dapače cijeli svijet doveo u recesiju, a zatim u opću krizu. Teret te recesije i teret te krize najvećim dijelom snose najsiromašnije zemlje, a u njima najsiromašniji društveni slojevi. To prijeti novim socijalnim pobunama pa i revolucijama. Jer na djelu je elitizacije najbogatijih društvenih slojeva i pauperizacija najsiromašnijih. Kod nas u Hrvatskoj je svima poznato da je taj proces počeo s pravnom regulativom i praktičnim provođenjem privatizacije, drugim riječima pljčkom društvene imovine. Za tu politiku kriva je i odgovorna prije svega HDZ i njezina koalicija, a zatim SDP i njezina koalicija. Mi ih obje držimo da su izdale hrvatski Domovinski rat koji je imao funkciju ne samo političkog, nego i socijalnog oslobođenja ispod jarma državnog kapitalizma i komunističke i velikosrpske diktature..

 

Ad 6. Hrvatski politički sustav: Općenito je u Hrvatskoj proklamirana politički demokratski sustav. Tako je tobože pisan Ustav RH. Ali Ustav RH je reducirani ustav, kratki ustav, tako podešen da se po njemu i izvan njega (sve što nije zabranjeno ustavom to je dopušteno) mogu pisati i sasvim nedomokratski zakoni, kako su i pisani. To spada u pravni sustav, a o političkom tek je zapisano da je demokratski pa su formalno ipredviđena sva demokratska državna tijela i institucije i višestranačje. Međutim, u hrvatskoj praksi je fundamentalistički neoliberalistički sustav za svoje kapital-interese i za trajno očuvanje svoje vlasti, uspostavio diktaturu političkog centra. Tu politiku političkog centra vode i HDZ sa svojom i SDP sa svojom koalicijom. Politička praksa tih koalicija poništila je i ono malo dcemokracije što je predviđeno Ustavom RH. On je rušitelj pravne države, gospodarski neučinkovit i socijalno nepravedan te amoralan u svim aspektima života.

Za propast hrvatske države, njezine suverenosti, demokracije i općenito degeneriranja političkog i svakog drugog života, njezinu rejugoslavizaciju i resrbizaciju, treba istaknuti kao uzroke prije svih, slijedeće političke momente:

1.Oprost srpskim i crnogorskim koljačima, barbarima za počinjena zlodjela nad Hrvatima u Domovinskom ratu. 2. Politika pomirbe, 3. Lustracija i 4. Ulazak u EU. Ova 4. politička momenta međusobno su povezana i međusobno se uvjetuju.

Ad 1.Iza političkog oprosta stoji kukavištvo i oportunizam hrvatske politike tj. onih političkih struktura koje su rat vodile na papiru iz kabineta i sklapale štetne ugovore kao što je Daytonski. Stoje udbaško-kosovsko-tajkunske snage koje hoće svoje interese ostvarivati na žrtvama Domovinskog rata i rejugoslavizacijom.

Ad 2.Kad je stupio na snagu Zakon o općem oprostu stvorena je platforma za antihrvatsku pomirbu, (Maks Luburić. Bruno Bušić pomirbu su koncioipirali kao pomirbu lijevih i desni snaga, ali za stvaranjr suveritetne i samostane Hrvatske) Svi sudionici u Domovinskom ratu su jednako krivi i agresori i branitelji. To ujedno omogućuje da se hrvatske junake može suditi za navodne zločine, jer ti narodni junaci su uvijek opasnost da se ne bi pobunili protiv uspostavljene diktature i poveli narod protiv nje. Poslije ova dva momenta jasno je da nitko ni za što nije kriv pa je suvišna i lustracija.

Ad3. Lustracija. Neprovođenje lustracije je zabijanje posljednjeg čavla u mrtvački kovčeg u kojega je strpana hrvatska suverenost i demokracija koji kovčeg sad može bezbolno biti izručen EU. Ako se to nije spočetka vidjelo sada je svamom razvidno zašto nije provedena lustracija nego tzv. pomirba. Tusuformulupomirbe, doduše,kako smo rekli, spoznaliinekidrugiprijea (nadesniciMaksLuburić i Bruno Bušić) ali za stvaranje samostalne i suverene Hrvatske), aliTuđman je od nje stvarno napraviofunkcionalnorješavajućustrategijuhrvatskogapitanjaposvojojkoncepcijistvaranjabilokakveHrvatske. No, dakako, tusuodlučnebileiobjektivneokolnosti; urušavanjesvjetskogakomunističkogasustavaiJugoslavijekaodržavedozrelezaraspad: ono štojeabinitio, ustvaranjutedržavesadržavalousebinacionalnurazrožnost, iubitisamonegacijuipotencijalnostalnougrožavalonjezinuopstojnost, konačnojepostaloradikalno, akutnostanjeraspada. TakođeriTuđmanova političkabiografija, kojajestjecajempovijesnihokolnostiodzapreke (odbojneineprihvatljivedesnici) postalaopćeprihvatljivom, subjektivnije čimbenikutomuspjehu. Alizatujestrategijuprovođenja pomirbe bez lustracije trebaloplatitiivisoku cijenu: žrtvovaojecijeluidealističnugeneracijuproljećaraiodnjenapraviopromašenugeneraciju, kaoiinačenacionaliste, istvoriodržavu, aliiunjojpolitičkirežimkojisustavnonagrizanjezinsuverenitet, njezinuopstojnostkaosamostalnedržaveTimejemnogevrlinenacionalnogakarakterapodčinionacionalnimmanamaidopustioimdapostanuvladajućimoralivrijednostikojesuugrađeneudruštvenimoralidržavniustroj, od čega ćeseHrvatskadugoiteškooporavljati. Akakosetozapravo dogodilo? Tuđmanjeimaokarakterpolitičkofunkcionalnogimoralnogotklonaitootvorenogatipa, alisamoprividno, manifestnootvoren. Moralnikarakterniotklonbiomujeprikriven (Tuđmanjeimaokarakterističansimtomzaljudekojipriizravnnojkomunikacijiodsugovornikaskrivapogled), uklopljeniunjegovpolitičkofunkcionalnikarakterniotklon. Tajotklonjebiosrž Tuđmanovepolitičketaktikeistrategije, projektastvaranjasamostalneHrvatske. Naime, tajotklontemeljiosenaamoralnojkonstrukciji, dogovoru, dealu, “ugovorus đavlom tj. spripadnicimajugoslavenskogrepresivnogaparatahrvatskeprovenijencijeUDBOM, KOSOM, JNAipolicijom, kaoidplomacijom, kakoustvorenojpolitičkojsituacijiraspadaJugoslavije 90-tihgodinaXX. stoljećastvoritisamostalnuHrvatsku. Samounjihizdržavnogaparataimaojepovjerenje, aonisubilizasvepodobnijersusenašliodbačeniodMiloševićaibačenipredprijezirineprijateljstvohrvatskihnacionalista, dakleuvrloriskantanpoložaj, noimalisuvještinuupravljanja, političkutehnikukojamožeposebibitineutralnaiuporabljenazasvrhesuprotnenjihovimistinskimuvjerenjima, popogrešnommišljenjuTuđmana. Uprojektujedogovorenodapripadnicitogaaparata (pristaojesamodio, alinajvažnijidio), prihvatestrategijunacionalmepomirbe, azauzvratTuđman ćeimosigurativodećamjestaubudućojhrvatskoj državi, kaoprvo, ikaodruge, ne ćedopustitidanacionalistizauzmuvodećepoložajeudržaviine ćedopustitinikakvulustraciju. ŽrtvetogadogovorabilisusviHrvatikojisuhtjeli ApsolutnosuverenuHrvatskuinjezinudekomunizacijuidejugoslavizaciju. TajdealbiojeponajprijeizravnaizdajadogovorashercegovačkomfratrimaizNorvalauKanadi, kojisuhtjeliapsolutnosuverenuHrvatskusnovimgranicima. Snjimajedogovorenaipolitičkalustracijajugokomunističkihkadrova, osudakomunističkihzločinaposebnomasovnogzločinaposlijerata (Bleiburg) isuđenjuzamnogopobijenihsvećenika (fratara). Norvalskifratrinesamodasubilimoralnaipolitičkapotpora, negopačeifinancijskaidrugamaterijalnapotporaTuđmanuinjegovupokretuusvojhrvatskojemigraciji. Timeje(s „ugovorom s đavlom“) ujednoizdaocijelu, starijuinovijuhrvatskuemigracijujernikakavnovipolitičko-sudbinskinigospodarskiodnosizmeđudijasporeidomovinenijeuspostavljen. Dijaspora se razočarala, i digla ruke od te nove Hrvatske. Dobila je samo golo pravo na putovnicu, ali uz zabranu dolaska na visoke dužnosničke položaje, i uz uskratu sudjelovanja u poštenoj privatizaciji, osim ako su bili suradnici Udbe i KOSA. Posebne žrtve su postali Hrvatai iz BiH koji su višestruko izdani. Oni koji su se tako zdušno solidarizirali s Hrvatskom kad je napadnuta od unutarnje i vanjske agresije (JNA) i tako krvavo platili samostalnost Hrvatske, a za nagradu su dobili Daytonski sporazum i otpremanje vodećih političkih i vojnih kadrova Herceg Bosne u Haag. Treća žrtve su bili hrvatski “proljećari” iz 1991., (koje je UDBA stalno, a i dandanas, ih tretira kao nacionaliste, neprijatelje države), koji prema Tuđman – UDBINOM dogovoru također nisu smjeli dobiti vodeče položaje, nego tek neke utješne i manje važne, iako je njihova žrtva neizmjerno velika i važna jer je podigla moral hrvatskom narodu te ga duhovno i politički pripremila za borbu protiv srpskočetničke hegemonije. Stranke koje su “proljećari” organizirali sustavno su bile marginalizirane i razbijane. Četvrta, najveća žrtva, postali su borci Domovinskog rata koji su, inspiriranom udbaško-tajkunskim politikom, za zasluge u Domovinskom ratu i stvaranju Republike Hrvatske, ostali bez posla, opčljačkani i proganjani kao zločinci u organiziranim procesima u Haagu ali i u Hrvatskoj,. Ta politika je u branitelja izazvalo razočaranje pa ih se više od 2.000 ubilo. I, konačno, prevaren je cijeli hrvatski narod jer nije stvorena Apsolutna Hrvatska, Hrvatska apsolutnog suvereniteta, jer se i u samom Ustavu RH poziva na ZAVNOH i time je se utemeljuje na Titovoj tzv. NOB-i 1941.-1945. što znači na opravdavanju rušenja hrvatske države. Dakako, to je ujedno značilo na svaki mogući način spriječiti pravaše, najradikalnije zagovornike hrvatske suverenosti da dođu na vlast. Umjesto pravaša koalicija se pravi s nacionalnim manjinama koje faktično upravljaju s Hrvatskom. Isto tako je privatizacijom izdao socijalne ideala jer je privatizaciju izvršio stvorivši novi upravljački, imovinsko politički sloj udbaško-tajkunske koalicije (“silom Hrvati”) koja je politički i gospodarski upropastila Hrvatsku i od nje stvorio polukolonijalni entitet.

Dakle, zašto Tuđman nije proveo lustraciju pitaju su mnogi? Ne, nasuprot općem političkom stajalištu nacionalista da nije proveo lustraciju, on ju je zapravo proveo. Proveo je tzv. „crnu“ lustraciju svih domoljubnih snaga u korist novoga upravljačkog udbaško-tajkunskoga sloja, umjesto dogovorene i od hrvatskog naroda tražene „bijele“ lustracije jugokomunista, zločinaca i pljačkaša. („Bijele“ jer bi se tom lustracijom očistila hrvatska kolektivna savjest od mračnih mrlja Bleiburga i drugih zločina počinjenih na Hrvatima). To za nas znači, da hrvatska revolucija 1990.-1995. nije dovršena i da čeka svoje dovršenje.

          Dopustivši penetraciju UDBE, KOS-a, policije i pripadnika JNA na visoke položaje u državi i vojsci, ti kadrovi su stvorili mit o sebi da bez njih ne bi bila ni stvorena RH, što je sasvim netočno i podcjenjivački za sve Hrvate nacionalno svjesne. Na koncu se pokazalo da je RH stvorena na krvi nacionalista, a vlast u njoj osigurala je bivšem komunističkom represivnom aparatu. To je rezultat Tuđmanova strategije pomirbe. On, zaista, nije smogao moralne i političke snage, ili, pače, to svjesno nije htio, potpuno se okrenuti protiv svoje boljševičke, partizanske biografije. Takvom politikom izokrenuta je politika hrvatske nacionalne pomirbe, te je dobila novu interpretaciju u obliku pomirbe sa Srbijom i Srbima, Crnogorcima i dr. a što zapravo nije moguće, jer je to povijest do sada već nekoliko puta pokazala u procesima ujedinjavanja i razjedinjavanja i međusobnim ratovima, te je time omogućio ponovnu balkanizaciju Hrvatske.(Pače je i sam Tito pred smrt postao svjestana da Hrvati i Srbi ne mogu živjeti u istoj državi).

Ad 5, Ulazak Hrvatske u EU. Na to više ne treba trošiti riječi. Sve je jasno: gospodarski, demografski i politički najveće države u EU „pojest“ će sav suverenitet ne samo Hrvatske, nego svih malih država i naroda. Stvorit će se europsko konhegemonijalno carstvo: Njemačka-Francuska-V. Britanija i dr. što ćemo vidjeti poslije krize,  u kojem ćemo opet biti sluge, bečki konjušari i europski nadničari, a naša inteligencija, Akademija, Matica hrvatska i dr. institucije uvećavati naše ropstvo

 Zaključak: Što nam je raditi? U političara je uobičajen odgovor na pitanje kako svladati postojeće teškoće da kažu da su optimisti, što je vrlo bamnalan i populistički odgovor. Ja ni kao političar, ni kao znanstvenik nisam optimist nego realist. Po mojemu mišljenju proći ćemo kroz još jedan pakao. Prvo kroz rat za granica sa Srbijom i drugima državama nastalim raspadpm Jugoslavije, koje su okupirale naše ozemlje i more i podmorje, te i dalje imaju aspiracije na naše more i naše zemlje, a drugo, pakao što će ga izazvati raspad EU.

 A Mi? Što mi moramo raditi! Mi morano biti čvrsti, nepokolebljivi na programu apsolutne samoslnosti i neovisnosti Hrvatske, na moderniziranom i osuvremenjenom programu dr. Ante Starčevića. Ako budemo tako čvrsti, ništa nas ne će ni spriječiti ni uništiti. Mi ćemo skupa s hrvatskim narodom, uzeti sudbinu Hrvatske u svoje ruke i od nje napraviti državu slobodnih i sretnih ljudi. To bi po mojemu mišljenju trebao biti naš cilj. Hvala.

 
 

U Zagrebu, 24. listopada 2012.                                        dr, sc. Petar Vučić